Monika Herceg nagrađivana pesnikinja i dramska spisateljica, dolazi u Beograd 12. aprila kako bi predstavila izdanja tri knjige u KC Gradu sa početkom od 19 časova. Tom prilikom, sa Monikom će razgovarati Vladislava Gordić Petković, književna kritičarka i teoretičarka, Tijana Grumić, dramska spisateljica i dramaturškinja. Razgovor vodi Sara Arsenović, novinarka Radio Beograda 2.
U Srbiji, objavljene su tri njene knjige u izdanju Kontrast izdavaštva – Lovostaj, Vrijeme prije jezika i najnovija – zbirka pet drama Ubij se, tata. Journal, pored najvažnijih informacija o ovom razgovoru, donosi i dve njene pesme i odlomak iz zbirke dramskih tekstova „Ubij se tata“, od kojih su neke nagrađene a druge uspešno izvođene na sceni.
Ubij se, tata
Ona nesreću ne predstavlja samo kao nesreću, nije to fatalizam zle kobi. (…) Za razliku od svijeta mondenih i nedarovitih, njezin obiteljski svijet ne biva objašnjen nizom kolektivnih odgovora i ideoloških objašnjenja, nego individualnim estetskim, fabulativnim, moralnim činom.
– Miljenko Jergović
Ko je Monika Herceg?
Mnogi su se iznenadili kada je diplomirana fizičarka Sveučilišta u Rijeci ušla u književnost da tu ostane. Već prvi napisani roman Početne koordinate, nagrađen je priznanjem Goran za mlade pesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis, daleke 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno delo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvenac objavljen 2018. godine i međunarodnom nagradom Mostovi Struge.
Nagradu Na vrh jezika, dobila je 2018. godina za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga pod naslovom Lovostaj. objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom konkursu za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom takmičenju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na konkursu Biber 2019. za najbolju priču.
Za zbirku poezije Vrijeme pre jezika, objavljenu 2020. godine, dobila je nagradu Zvonko Milković. Godine 2022. objavila je pet drama, objedinjenih pod nazivom Ubij se, tata, od kojih su neke nagrađene a druge uspešno izvođene na sceni. Članica je međunarodne mreže Versopolis, kao i uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci. Pesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika. Izbor pesama Ciel sous tension izašao je na francuskom jeziku (L’Ollave, 2019).
Vrijeme prije jezika
Vrijeme prije jezika zbirka je koja se čita u dahu, stihovi su joj gipki kao ptica u letu, a u ovom neobičnom vremenu doima se gotovo utješnom, ljudskom i neobičnom, spremnom da svakog tko ju otvori povede u svijet pjesničke igre i bogatstva riječi, a njome je Monika Herceg pokazala da je pred njom pjesničko vrijeme ispunjeno snagom, zrelošću i darovitošću.
– Andrea Divić
Lovostaj
Ova je knjiga pisana kao magnet za metke upućene nježnim životinjama skrivenim negdje duboko u našim njedrima; njezinim čitanjem ta se sićušna bića čuva, njeguje.
– Marko Pogačar
TIJELO
Rodila sam sina i strepila nad njegovim karakterom,
dubila rupe u tanjurima,
sipala svakodnevno molitve bogu u obroke
Preobratila se, nekom drugom bogu glasno
izmicala kost po kost iz šake
Čuješ li? Moj sin nikada neće zapaliti mačku
Ali mačka je samo struktura spretnosti,
u njenim šapama ništa ne pomiče dan
dovoljno posebno da preživi zadnji rat
Izrast će joj tri glave od zračenja
i njeni mačići svijetlit će kao žarulje
Ispunjena radioaktivnim značenjem
bit će predator na daljinu,
nježnost od koje se polako umire
Dječaci iz ulice palit će mačje repove kao petarde,
petarde će im gurati u anuse i gledati kako mačje
utrobe
nadmašuju proljetne detonacije cvijeta
Goruće mačke skakat će nam u postelje
kao Molotovljevi kokteli
na posljednje maženje
Na koncu, glave okrenute od dječačke prirode,
sve žene u ulici gorjet će kao mačke
Zbunjuješ me kad si nepovjerljiv
Znaš da sam nam rodila sina čvrstog toliko
da se prometne u djevojčicu
kad ne gledaš
Sigurno je odrasla tog dana
kada je mačak obuo čizme,
uzeo jasnoću njenog spola
Ništa se tu nije moglo učiniti
TEOREM O PTICAMA
Ptice znaju kako smanjiti opseg hladnoće
i što se od njihove čvrstoće očekuje
Vremenu daju prednost nad svim drugim odgovorima
U pticama stanuju najtiši ljudi,
jesen im se taloži u perje
u namjeri da starost omekša
Izvana nas pritišće industrija jezika
koji ne vjeruje u širinu ni razum,
tvrdi jezik udara nas i očekuje
da nećemo uzvratiti kao što ni ptice
nikad ne izgovore utišane svakodnevice
Budiš se iz sebe i tražiš od ljubavi da ne žuri
Ako je korov već do glave, doći će razumniji ratari
IZ DRAME «UBIJ SE, TATA»
Bila je metla. Bila je krpa.
Bila je mašina za veš.
Ili ruka koja taj veš pere.
Bila je stroj za rađanje.
Možda je bila i majka, onda kad je našla
vremena.
Možda je to htjela biti.
Više od ostaloga. Majka.
Tišina koja se uvlači u naš krevet.
Pa nas zagrli.
Lažem. Nikad nas nije tako probudila.
Uvijek su to bile budilice.
A onog prije?
Toga se ne sjećam.
Ne sjećam se vremena prije budilica.
Ne sjećam se njenih ruku.
Mama, kakve su tvoje ruke?
Kakve su bile kad su nas prale?
Brisale.
Gladile.
Jesu li zbog toga bile sretnije?
Ili je to bio još jedan teret?
Kad bi ruke potrčale u zagrljaj, nismo
znali što da radimo.
Ni ruke, ni mi.
Mama, jesu li one zapamtile nas?
Mama.
