Journal kolumna: PROLEĆE
Journal kolumna: PROLEĆE

Journal kolumna: PROLEĆE

Kažu da je proleće najlepše godišnje doba. Nekako sve pupi, zuji, vibrira na sreću, zar ne? Ispod mog prozora je procvetala magnolija, cvrkut ptica me budi u sedam ujutru, valjda sam premorena i mrzovoljna, pa bih ih zamolila da pomere pesmu na 08:30. Ali, kao što sunce ne pita kada će izaći, tako ni moje komšinice za kljunićima ne pitaju kada da zapevaju. Razmišljam, malo toga u životu i jesmo pitani, a šta bi bilo da smo upitani? Da li zaista neka viša sila, Bog ili neka energija, zna bolje od nas? Da li smo zaista loši u donošenju ličnih odluka, pa kada nam se nešto loše desi kažemo ko zna za šta je to dobro? Na kraju, mnogo vremena kasnije, prekrstimo se i kažemo eto, svako zlo za neko dobro? A, da li je? Vreme pokaže kao i uvek, a mi koji nismo strpljenjem ovenčani, trčimo pred rudu i petljamo se u više sile nedozvoljavajući im da delaju za naše dobro. Mlađe generacije, kao da su mudrije od nas.

Strpljiviji su, mirniji, jednom rečju – pametniji.

CVETANJE

Ne znam zašto mi je trebalo toliko vremena da shvatim da samo treba učiti iz prirode. Da li ste primetili koliko treba vremena jednoj biljci da krene da cveta, buja ili raste? Ako niste – kupite je, posadite, negujte i pratite. Kroz decu nećete mnogo naučiti što se tog procesa tiče, pre svega, jer su vaša, jer ćete vi rasti uz njih, jer taj rast i razvoj traje predugo, a tu nema odustajanja ili gubljenja strpljenja. Jednostavno, nije dobar primer. Vratimo se na biljku, dakle. Dobila sam drvo kokosa od sina. Posebno biće, posebna biljka i posebna nega. Brižno sa puno ljubavi sam ga presadila, stavila mu prehranu, postavila na adekvatno mesto i redovno fajtala. Gledam ga sa ponosom kako izrasta u impozantno drvo, skoro kao iz lobija nekog hotela. Ni jednog momenta nisam bila nervozna, jer ne raste dovoljno brzo, jer ne cveta, jer moram da ga orošavam ili okrećem ka suncu u senci.

Drvo ima svoj ritam, ja mu samo pomažem da bude zdravo, lepo i zeleno. Ja mu pomažem, a ono mene usrećuje.

Magnolija je sjeseni i zime jedno vrlo grdno drvo. Da, nimalo lepo, nimalo nežno, poprilično čvornato, debelih grana i krivog stabla. Međutim, s proleća, njegovi predivni cvetovi ga ogrnu i izgleda kao drvo iz kraljevskih vrtova. Samo mu treba vremena da pokaže svoju raskoš.

NESTRPLJENJE

Nestrpljenje me je dovelo do mnogo loših odluka, koje su rezultirale još gorim ishodima. Brzopletost i impulsivnost su vodile ka sigurnoj propasti. Moja najveća greška je što sam te mudre, strpljive ljude smatrala inferiornim, statičnim, nezainteresovanim, pa čak i lenjim. Ah, kako sam se grdno prevarila. Strpljivo su samo gledali mene brzopletu, kako izlećem sa svojim lošim odlukama i pokopavam sama sebe. Da, nisam još stekla mudrost. Tada. Ja inače, malo kasnije palim. Nisam ometena u razvoju, već temperamentna, nedosledna i nimalo uporna. I kada su drugi strpljivo čekali svojih pet minuta, ja sam u sekundi skakala za pravdu, preglasno i prerano, a vredelo je samo malo sačekati. Kažu da ta impulsivnost ume skupo da košta, da je zadovoljstvo kratkotrajno i nedovoljno delotvorno. Istina.

Tako su neki mnogo gluplji, nepismeniji, neobrazovaniji, strpljivo, tiho i smireno zauzimali moje mesto. U krevetu kraj mog supruga, u poslu, u društvu. Tiho, staloženo i, što bi se reklo, iza leđa su se ušunjali. Ja sam bučila, hučila, vriskala. I, naravno, dok su oči bile uprte u mene, a uši drugih slušale moju buku, ovi drugi su se polako uvukli tamo gde su strpljivo čekali da budu. Naravno da mi nije bilo jasno, kako im to polazi za rukom, naravno da sam pokušavala opet na pogrešan način da ih osujetim, razotkrijem, a nisam uviđala da vozim biciklo u živom blatu. Vrtela sam pedale bunta i, ni kada mi je blato ušlo duboko u nozdrve, nisam prestajala. E, to vam se prijatelji zove naivnost.

NAIVNOST IDEALA

Uverenja se lako menjaju novcem, zar ne? Klimaćete glavom šefu koji nema ni blizu vaših stručnosti, jer vam je podigao platu i dozvolio malo duži godišnji odmor. Bivšem drugu iz klupe ćete zahvaliti, sa osmehom, jer vam je pohvalio firmu, pa radite neki posao za njega. Sećate se možda da nije završio ni srednju, da možda bije suprugu i da je zavisnik od raznih supstanci. Ali, to možda sve nije istina, jer – ko zna šta sve čaršija izmišlja. Suprug vam je sa poslovnog puta doneo Cartier narukvicu, a onaj karmin na beloj košulji svakako jeste od pijane koleginice koja se prislonila kada joj je pomagao da uđe u taksi. I tako bih mogla do sutra da nabrajam. Idealizovanja sebe i drugih umeju da dođu na naplatu kasnije, ali strpljenjem ćemo ih naplatiti mnogo više, nego burnom reakcijom na prvu loptu. Bitno je da naučite ono za šta je meni trebalo mnogo godina i pogrešnih prekih odluka. Kako da sve okrenemo u svoju korist.

PROLEĆE

Proleće je vreme za veliki uskršnji post. Post nam daje smirenje, mudrost, lekciju o doslednosti. Post bez odlaska u crkvu je samo dijeta. Otiđite u crkvu, sedite malo sa strane za vreme službe, skupljajte energiju jedinstva iako ne znate ni jednu molitvu, osim Očenaš. Ja zaista volim da malo posedim u crkvi. Ne dozvolite da vas ubede kako su sva sveštena lica loša, kako svi mi nosimo crkvu u sebi, kako je crkva politizovana. Pa, setite se vašeg razreda ili vaše klase na fakultetu, svi ste završili istu školu, a da li su svi postali dobri ljudi kakvim smatrate sebe? Naravno da ne. I ljudi u crkvi su od krvi i mesa, ima ih svakako više dobrih nego loših. Ne tražite izgovore.

Dakle, probajte da uz post naučite mozak strpljenju.

Ako znate da je karmin na beloj košulji trag preljube, umirite se, ne delujte impulsivno. Ne zovite mamu, prijateljice, komšinice. Popijte nešto žestoko, dišite duboko, skupite polako komadiće duše. Donesite odluke polako, dok uzimate u obzir sa kojim oružjem raspolažete. Prvo se izborite sa sobom, a potom sa odlukama o vama zajedno. Lopta jeste na vašoj strani, a da li ćete je strpljivo i snažno poslati u gol ili ćete kao ja impulsivno i glasno poslati loptu van terena, do vas je.

Da, vaš bivši drug iz klupe jeste jedna nepismena konjina, ali postoji način da ga osedlade. Iskoristite ga za razvoj vašeg posla, a potom kada vaš biznis vremenom ojača, možda čak ni u štali nećete morati da ga sretnete. Vi ćete biti publika na konjičkoj trci, ako me razumete.

Gledajte strpljenje uvek na duhovit način, a ne kao neki karakterni teret. Postoji jedna anegdota iz Nušićevog života…

LEKCIJA O MUDROSTI

Branislav Nusic nazvao je neku gospođu kravom i zbog toga dospeo na sud. Sudija mu je odredio novčanu kaznu koju je on, naravno, platio. Pre nego se raziđoše on upita sudiju:

Gospodine sudijo, a kada bih ja kravi rekao da je gospođa, da li bih i onda bio kažnjen?

Naravno da ne biste bili kažnjeni u tom slučaju, odgovori mu sudija.

Doviđenja, gospođo odgovori Branislav Nušić i napusti prostoriju.

Da u nama svima procveta strpljenje.

Srećno nam proleće.

Vaša,

J.

Stavovi i mišljenja autora izneseni u autorskim kolumnama ne odražavaju stav i mišljenje cele Journal redakcije.

Foto: Instagram: @elisehoogerdijk

Učitati još
Zatvori