

Beograd se probudio, kao što se budi svakog proleća. Ove godine je življi nego ikad. Čak i tokom uskršnjih praznika – najspokojniji i najmirniji period u godini za naš glavni grad. Kakav god odnos imali sa Beogradom, čak i u fazama kada ljubav prema njemu privremeno isčezne, njegova posebnost uvek se vrati dvostruko jače. Postoje veći gradovi, lepši, mnogi će reći bolji, ali put nas uvek ponovo vodi u Beograd.
Fotografkinja Dunja Bajić to prepoznaje bolje nego iko. Uz njene analogne fotografije smo proputovali do Japana, Portugala i Valensije (između ostalog), ali njeni najprepoznatljiviji radovi su upravo iz Beograda.
Nedavno je svoju ljubav prema ovom gradu uokvirila serijom razglednica po imenu Pisma iz Beograda (koje se mogu pronaći u čokoladnom ateljeu Valentina i Karanfil). Tom prilikom smo je zamolili da nas sprovode kroz svoja omiljena mesta, od pijace do kafića, i da nam otkrije zbog čega je za nju ovo najposebniji grad.
Dunja Bajić • Ljubavno pismo Beogradu
J _ 01 Šta Beograd čini posebnim gradom?
Za sve one koji umeju i žele da vide sve njegove različitosti, Beograd je jasna okosnica vrlo bogate i turbulentne istorije. Jasni su trenuci kada je stajao neustrašivo i oni kada je gubio bitke. Ne u potpunosti metaforičke. Mislim da nas je to dovelo do grada koji svakoga može da prigrli i topline koju zato sa sobom nosi.


J _ 02 Koja ti je omiljena pijaca za nabavku i koji štand na pijaci najčešće posećuješ?
Iako živim na nepuna dva minuta od Palilulske pijace i vremenom sam pronašla svoje favorite, većinski u mlečnoj dvorani, moja omiljena pijaca mora da bude na otvorenom i nosi onu karakterističnu toplu, domaćinsku, pomalo haotičnu atmosferu.
Sve te kriterijume za mene ispunjava Bajloni. Nezaobilazne tezge se menjaju sa godišnjim dobima, pa zavisno od sezone volim da u subotu ujutru u stan unesem vlašac, zrele kajsije, bundevu, paradajz volovsko srce, lisičarku. Bez jednog ili više buketa cveća se sa pijace ne vraćam.
J _ 03 Po tebi najbolja old-school pekara?
Možda je do privrženosti kraju, ali pekara Ljupče mi je svakako prva na pameti. Odmah za njom ide i Burek Čeda, moj omiljeni u gradu. Zatim Božur, koji mi nekad već pogledom na perece prividno umiri apetit. I, naravno, Aurelio i to konkretno onaj najjednostavniji slani štapić.
Loš je momenat da kažem da sam pre oko godinu dana bila primorana da smanjim pecivo, pa to utiče i na moju inspiraciju trenutno, ali dobar da kao savremenu pekaru navedem momka na Palilulskoj pijaci koji na svojoj tezgi vrlo ljubazno nudi domaće hlebove, štrudle i ostale poslastice nastale sa nešto savremenijim zaokretom.

J _ 04 Koja te pesma najviše asocira na proleće u Beogradu?
U nameri da izbegnem očekivano i kažem April u Beogradu, reći ću Chemtrails over the Country Club. Bez greške oslikava sunčanu, romantičnu setu, koja ubrzo prelazi u letnju bezbrižnost. Ako imam prostora za neodlučnost, dodala bih da sam nedavno otkrila da je Tereza Kesovija otpevala Strepnju Desanke Maksimović, pa i nju poslednjih jutara slušam sa ploče.
J _ 05 Gde na kafu? Na rakiju? Na koktel?
Na kafu uz laptop ili notes u Rocket Coffee, a bez njih u D59B. Rakiju ne pijem, ali po nastojku kao zamenu, u Bife – već neko vreme moje mesto za slavlje, tugu, ili piće bez etikete. Koktel na istom mestu ili u neprevaziđenom Druidu.
J _ 06 Koje je tvoje go-to mesto za ručak vikendom?
Bašte Hercegovine i Suvobora, Pretop na zemunskoj pijaci na koju se odlazi biciklom, dugom vožnjom pored reke. Počasno mesto dobijaju Silk Noodles u Makedonskoj, Galerija u Zemunu, Geum Bistro i Faro.


J _ 07 Šta najčešće primećuješ kada šetaš ulicama našeg grada?
Prvo primećujem ljude, a više fotografišem skrivena sećanja i vremena na fasadama, terasama, u različitim prostorima. Izgleda da ono jako stidljivo dete i dalje živi u meni.
J _ 08 Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može se smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Zašto si srećna što si se jutros probudila u Beogradu?
Poslednjih meseci, pa i ovog jutra, Beograd je buntovniji, lepši nego ikada, miriše na slobodu.


Foto: Dunja Bajić